Jeste li prosjek ili iznimka?

Što bi vas više veselilo, da nakon ovog teksta zaključite da ste prosječni ili da ste iznimka?

Što vas više vrijeđa, kada vas nazovu iznimkom ili prosječnima?

 

STATISTIKA JE POJEDINCU NEBITNA

Statistika je jedna od grana matematike čiji su zadaci prikupljanje, obrada i analiza podataka i mada često korisna na makro razini, na pojedinca će češće djelovati ograničavajuće i sputavajuće nego što će ga potaknuti na oslobađanje od vlastitih dogmi. Nesmotrena, ali prisutna pogreška je prihvaćanje tuđih osobina i pretvaranje ih u vlastite samo zato što smo u nekim drugim stvarima slični. Zato što sam žena moram… Zato što sam Hrvatica očito sam… Imam određeni broj godina pa moram… Živim u ovom gradu pa sam radi toga…

Idealan primjer koliko je statistika u stvari nebitna pojedincu su upravo igre na sreću, poznati loto. Kada pogledate podatke o vjerojatnosti da ostvarite dobitak u takvim igrama i statistiku pogodaka s obzirom na uplate, svaki matematičar će vas pokušati odgovoriti od “bacanja novca na gluposti” kako oni to nazivaju. Imala sam prilike gledati matematičke dokaze ispisivane preko nekoliko velikih ploča koji su kao zaključak imali brojeve koji su svim prisutnim osobama trebali pokazati da je veća vjerojatnost da nas pogodi grom nego silni milijuni, no ipak, postoje ljudi koji su ostvarili te silne milijune na lotu. Jesu li oni imali drukčiju statistiku? Drukčije vjerojatnosti za dobitak? Nisu. I dobitnik i gubitnik su imali baš iste šanse, samo su šanse onoga koji nije uplatio listić bile nula. Vjerojatnost da se obogatite uplatom jednog listića lota je izrazito malena no postoji i istu takvu vjerojatnost će imati i ona osoba koja će taj dobitak ostvariti. Taj podatak o vjerojatnosti je pojedincu koji igra nebitan. Vjerojatnost uspješnosti je nebitna osim u slučajevima kada iznosi 0 ili 1, odnosno kada je apsolutna jer u svim drugim primjerima jedino što za pojedinca predstavlja je postojanje mogućnosti bez obzira koliko velike ili male, mogućnosti koja je ostvariva.

Kada skupljamo podatke o različitim skupinama ljudi s obzirom na njihovu dob, vjersku ili nacionalnu pripadnost, spol ili zemlju u kojoj žive doći ćemo do mnogo zanimljivih podataka koji se nepažljivim rukovanjem mogu lako pretvoriti u predrasude. Zaključci dobiveni statističkom analizom nikada ne mogu s apsolutnom točnošću biti primjenjivi na pojedinca. Ako je dakle znanost “manjkava” u svojoj analizi, velika i moćna, razvijena i pametna znanost, zamislite koliko bi onda vi u vašoj prosudbi drugih mogli biti u krivu. Čak i ako ste upoznali desetak ljudi jedne osobine i naučili predviđati određene karakteristike, nemojte biti uvjereni da će i jedanaesta osoba iste skupine biti jednaka. Brojka naravno može biti i veća, može biti u stotinama ljudi ili tisućama, pa ipak će ona nova osoba drukčije nacionalnosti, boje kože, vjeroispovijesti ili nečeg drugog biti potpuno drukčija od onoga što ste očekivali.

PROSJEK JE SKUP RAZLIČITIH DEVIJACIJA

Uvijek smo učili da se prosječno ponašanje ili prosječni rezultati analiza smatraju onima koji su isti ili slični po određenom kriteriju i kao takve ih uistinu možemo smatrati prosječnima no samo iz vrlo uskog kuta gledanja, vrlo diskriminirajućeg. Kada proširimo naše razmatranje i kada se dovoljno daleko udaljimo vidjet ćemo da prosjek zapravo ne postoji. Individualnost je toliko izražena komponenta da prosjek postaje samo skup različitih devijacija od početnih smjernica koje su isti taj prosjek definirale. Je l` vas zabolio malo mozak od prošle rečenice? To je samo zato što niste naviknuti na funkcioniranje u oksimoronima, no samo polako, uskoro će vam sve postati jasnije. Svaka jedinka u nekoj skupini može pokazivati iste rezultate no samo u usko određenim uvjetima, čim se početni uvjeti promijene mijenjaju se i rezultati, a početni uvjeti nisu samo ono što postavimo kao kriterij već i mogućnost samorazvoja i promjene pojedinca. Vi možete skupiti sto ljudi koji vole sladoled od vanilije i zaključiti da takva skupina ljudi koja živi u tom nekom području voli upravo taj sladoled no njihova se ljubav prema dotičnoj slastici ne mora mijenjati samo ako ih preselite već i radi njihove neobjašnjive ljudske prirode koja se mijenja i razvija. Jednog dana netko od njih, nekoliko ili svi možda zaključe da im je neki drugi sladoled draži. Na ovom jednostavnom primjeru želim pokazati kako čovjek nije brojka i njegovo ponašanje nije poput onoga neke stabilne varijable ograničene samo na vanjski utjecaj, ljudi imaju i utjecaj “iz unutra”. Svaki od sto ljudi iz ovog primjera je u nekom trenu počeo (odnosno nastavio) misliti i živjeti i razvijati se pa radi toga postaje devijacija od prosjeka, on ni u jednom trenutku nije mogao biti apsolutno samo za vaniliju jer je za njega nemoguće da bude statičan i nepromjenjiv, samo njegovo postojanje je devijacija jer čovjek nije točka, nije podatak kojeg zapišemo na papir i ostavimo znajući da će ostati jednak bez obzira na nepromjenjive vanjske uvjete. Vanjske uvjete i tako možemo samo pokušati držati stalnima, ali oni nikada neće niti stalni. Kako bi onda oni unutarnji trebali biti?

NEMOJTE HODATI U TUĐIM CIPELAMA

Mnogo puta sam kroz život čula onaj stari poznati savjet “Probaj hodati u njegovim cipelama” ili onaj sličan “Pogledaj njenim očima”. Poanta ovih savjeta je da se pokušamo staviti u tuđu kožu kako bi lakše shvatili zašto je netko nešto učinio ili samo kako bi saznali kako se netko osjeća. Nemoguća misija osuđena na propast u samom početku. Ljudi su toliko različiti da je apsurdno očekivati da ćemo ikada moći znati kako netko drugi misli ili reagira, stavljanje u tuđe cipele je nemoguće jer takoreći ne znamo ni broj ni model cipela, kako bi onda trebali znati hodati u njima ili kako bi uopće prepoznali da li hodamo ispravno ili pogrešno. Umjesto suludih pokušaja da gledate kroz tuđe oči, gledajte kroz vlastite. Kada god želite razriješiti neki sukob, poboljšati diplomatske vještine ili samo naučiti nešto od druge osobe, zamislite se u situaciji u kojoj se i ona nalazi, ali ne iz njenih cipela već iz vlastitih. Najlakša smjernica za ljudsko skladno međudjelovanje jest da se odnosimo prema drugima onako kako bi htjeli da se oni odnose prema nama. U ovom pristupu također postoji mogućnost pogrešaka, ali je potencijal za učenje prevelik da bi se zanemario. Bez obzira radilo se o svađi oko ispravnijeg pranja suđa ili bolje političke stranke, vašeg sugovornika ćete puno lakše prihvatiti i razumjeti ako sebe zamislite u njegovoj/njezinoj situaciji. Najbolja vježba za razvijanje mogućnosti razumijevanja jest zauzimanje i obrana oprečnog stava.

VI STE IZNIMKA

Svaki čovjek je iznimka, prosjek ne postoji. Izvrsnost se ne posjeduje, ona se razvija. Možda trenutno niste najbolji skakač u vis s motkom, možda ne skladate koncerte za violine i možda niste “predsjednik Svemira”, ali vi ste izvrsni u traženju svoje izvrsnosti, u razvijanju, u promjenama i adaptaciji. Nitko nije više kao vi od vas samih, vi ste jedinstveni i u vašem životu postoji mnogo stvari u kojima ste bolji od drugih kao što postoje i one u kojima ste gori. Nikada u ničemu nećete biti najbolji i nikada u ničemu nećete biti najgori, ali ćete svake sekunde svojih života biti bolji ili gori od samih sebe iz prethodnog trenutka. Ljudi se vole uspoređivati s drugima i na taj način mjeriti svoj napredak. Ljudi se vole stavljati u kategorije i ladice s natpisima na kojima su opisi naših karakteristika i dostignuća. Volimo hrliti u socijalna krda kako bi imali osjećaj pripadnosti koji nam olakšava prihvaćanje ili ignoriranje smisla. Neki smisao traže, neki od njega bježe, a krdo pomaže. U vašem krdu, obiteljskom, društvenom, državnom, vjerskom, prijateljskom… U vašem krdu vi ste iznimka, jedinstvena iznimka koja svakog trenutka otkriva koliko je zapravo posebna i unikatna.

Jedina konstanta u Svemiru je promjena. Vi ste ta promjena. Vi ste iznimka. Prosjek je samo iluzija.

 

 

Fotografija je preuzeta sa https://www.nasa.gov/mission_pages/chandra/cosmic-winter-wonderland.html

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *